четвртак, 27. мај 2010.

Алекса Шантић

На данашњи дан је рођен велики српски пјесник, мој Мостарац, Алекса Шантић. Ко зна, свака му част, а ко не зна, нека научи .

Прољеће

Немој, драга, ноћас да те сан обрва
И да склопиш очи на душеку меком!
Када мјесец сине над нашом ријеком
И на земљу пане тиха роса прва,

Родиће се младо прољеће! И свуда
Просуће се мирис плавих јоргована
И пахуље сњежне падаће са грана
У наш бистри поток што баштом кривуда.

Узвиће се Љељо над нашим Мостаром,
И сваки ће прозор засути бехаром,
Да пробуди срца што љубе и горе...

Зато немој, драга, да те сан обрва!
Дођи, и у башти буди ружа прва,
И на моме срцу мириши до зоре!

1906.

П.С. На слици је гроб Алексе Шантића. Знам да је упитно стављати такве слике ако је рођендан у питању, али немам ни једну нормалну слику пјесниковог споменика. А овде (ако није примјећено до сада) стављам само моја фотографска остварења.

среда, 19. мај 2010.

Glee

Ima ta jedna nova serija koju svi hvale i koja je dobila neke silne nagrade, ali ja sam sebi rekla da mi ne treba jos jedan razlog za buljenje u tv. Ionako sam stalno na kaucu sa daljinskim u ruci, saltam kanale i trazim "The Office"- postala sam zavisna od njih. Necu novu drogu. Juce me uhvati neka depresija, sve mi ide na zivce, nista mi se ne radi, nista zanimljivo ni na internetu ni na tv-u. Bezveze ostavim tv ukljucen i nesto se motam po kuci, vidim da ide bas ta serija, ali ne obracam puno paznju. Negdje na pola epizode ja se ukljucim i............. otplacem do kraja! Ostatak veceri provedem pokusavajuci da nadjem prethodne epizode (nisam uspjela).
Super serija, sta drugo da kazem.
A da, nije mi jasno zasto su ukinuli The No.1 Ladies' Detective Agency , to je bilo pravo osvjezenje. Valjda serija nije imala dovoljnu gledanost, izgleda da vecinu na ovoj planeti cine oni koji vole vampire, ubistva i isjeckane leseve.

понедељак, 10. мај 2010.

Zivot je more

                                            

  Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke sto me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.

Život je more...


Djordje Balasevic